|
|
| < | lipanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Razmišljanje:razgovor duše sa
samom sobom. (Platon)
Anja
15 i žilet
okolica Virovitice
jezična gim. u vtc
...Volim...
-svoje ustrajanje u svoju
vjeru(Boga)
-obitelj
-prijatelje
-glazbu
-životinje,posebice pse
-umjetnost
-iskrenost
-smijeh
-spavati
...
...Mjuza:
-može se reći sve po malo,ali
najviše stvari kao što su rock...
Iako me glazba ne određuje kao osobu...
...Ne volim...
-mnogo toga u ovom svijetu...
-tugu
-mržnju
-nemogućnost da učinim nešto
kako bi dokazala koliko čovječanstvo
sve više ide u krivom smjeru,a ja
jedna od 6 milijardi duša na
našoj planeti ne mogu to svima
dokazati...niti išta veliko učiniti
da bi to dokazala...
-ograničenost ljudi
i opsjednutost tim nekim etiketama,
zar ne možemo biti svi jednaki...
pa svi smo jednako stvoreni...
-Jako se brzo naživciram i mnogo toga primam k srcu,
ali se to bojim pokazati ljudima,svoje prave osjećaje...
Mnogo filozofiram i volim ljude koji imaju dubokoumno
mišljenje...Stalno se smijem(većinom)...i volim kad sam
sretna kao malo dijete...
...Moja Abeceda...
ANJA-tako se zovem ,ali mi se svida to ime...
BOJE-šarene boje,jako zanimljiva stvar...
CRNA(NE)BOJA-crno zapravo nije prava boja,
nego je akromatska boja, jako ju volim jer izgleda
tako jaka,tamna ,a opet tako elegantna...
ČOVJEK-jako komplicirano biće,i
svaki čovjek je svoj unikat...
ĆELO-ničega drugog se
nisam mogla sjetit..ha...i mrzim kada
ljudi ne znaju pravilno napisat č i ć...
DAN-mnogo toga mi ovisi o tome kakav će dan biti...
ali treba ga i iskoristiti...
ENGLESKI JEZIK-želim ga što bolje naučiti
jer mi je jako zanimljiv, i želim da jednog dana
se znam dobro sporazumijevati na engleskom...
FILMOVI-volim gledat komedije i horore...
GLAZBA-uvukla mi se pod kožu i sad sam ovisna o
njoj...obožavam ju...ona mi je najbolji prijatelj..
HRVATSKI JEZIK-opet ja o jezicima, a kad
sam ja poznata po tome da uvijek ispravljam
nekoga kad nešto neispravno kaže...
IZLAZ-to najviše volim kad se izvučem iz problema
našla sam izlaz..i puno mi je lakše..
JUČER-često razmišljam što je bilo jučer i
onda odlutam mislima jako daleko...
KORAK- samo jednim krivim korakom si možemo
čitav život uništiti,tako često mislim možda bi bolje
bilo da sam napravila nešto drugačije...
LIBERALNOST-kad bi svi bar bili takvi i na drukčije
ljude od njih gledali kao na normalne ljude
ali s drukčijim životnim putem...
LJUBAV- oko nje se sve vrti,ali ja
se baš i ne vrtim , doći će moje vrijeme...
MY CHEMICAL ROMANCE-bend koji trenutno najviše
slušam, odlični su...
NAUŠNICE-volim malene srebrne naušnice,
ja ih imam 6 na ušima...
OPTIMIZAM-trebala bi biti optimističnija i
gledati ljepše na ovaj svijet, ali kakva sam
takva sam pa ne mogu...
PUT-svatko ima neki svoj put kojim ide,
svatko ima svoj životni put...put snova...
ili neki drugi...
ROCK- počela sam ga slušati i jako
mi se svida,ali glupo mi je kad neki ljudi
na ljude koji to slušaju gledaju kao na čudake,
pa bolje ću to slušat nego srpske narodnjake...
al ko ih voli nek ih sluša...
STARKE- najviše njih volim nositi,
baš su mi lijepe...
ŠEST-volim broj šest,a i rodena sam 6.9,
a devetka se okrene i opet ispadne broj šest...
TV-ne bih mogla bez njega..bez dobrih serija
i filmova...
UPORNOST- uvijek treba biti uporan,jer
ako se predaš gotov si...
VJEČNOST- moje vječno pitanje, kao i smrt...
ima li što poslije ovoga svijeta...
ZANIMANJE- ono čime ćeš se baviti u životu
zapravo i predodredi tvoj život,zato treba
pametno odabrat...a kad bi to bilo tako lako...
ŽIVOT-takoder jedno od mojih vječnih pitanja...
koji je smisao života..samo radiš i boriš se u životu
i onda umreš... pa nekad mi se ni neda više živjet..
ali takav je on,život...
* I love walking in the rain
because no one knows
I'm crying...
*Sick of
crying...
tired of
trying...
yeah I'm
smileing...
but inside I'm
DYING...
*Walking with friend in
the dark is better
than walking alone in
the light...
*You know that feeling when
you don't want to live but
you don't want to die?!
*Darkeri su ljudi koji shvaćaju
život kakav je i nose crno
kao dokaz svoje boli...!
*PUNK je glazba
izgubljene duše...
METAL je glazba
ranjenih života...
ROCK je glazba
usamljenih srca...
*Sometimes it hurts a lot more
to smile
in front of everyone than
cry all alone...
*This is for all people
who talk shit about me..
I don't give a shit about
you,
'cause I'm something you
can never be...
...Nakon toliko vremena shvatila sam da je vrijeme za post...bilo kakav...kakav god.....
...Hmm...nekako nema više tih potoka riječi kao prije...
sve teže je napisati nešto pametno...iskreno...
...Eto...toliko toga se dogodilo...toliko toga se događa...
...kraj je školske godine....
prošlo je i to....ta prva godina srednje škole....
....bilo je svega....
....što ju je obilježilo?
...da se malo podsjetim....
....pa...mnogo zbunjenosti,radost,smrt,tuga,razočaranost,
žaljenje,pokušaj zaborava,stara,nova prijateljstva,lažna,prava
prijateljstva,smijeh,strepnja,smijeh,nada.....smijeh,nada....
smijeh,nada,smijeh......
....Ipak...uza sve,smijeh je sve to vjerno pratio...
...Drago mi je zbog toga....=)
...I know it's everybody's sin
You got to lose to know how to win.
Sing with me,sing for the year
Sing for the laughter,sing for the tears
Sing with me,if it's just for today
Maybe tomorrow,the good lor
...Nada....
...u svakom pogledu...u svakoj riječi ju osjećam...
...To je ono što mi daje tu neku utjehu za bolje sutra...
...Ona je ta koja mi i nakon svih mojih čudnih razmišljanja
uvijek ostane....uvijek je sve prisutna...
...uvijek je u nekom drugom obliku...
...jer ta nada donosi neko veselje...
veselje,radost....zbog pozitivnih misli
za nastavak dalje....
da budeš to što jesi...
da uspiješ biti to što jesi...
jer koliko god bilo lijepo....
nije i lako...
zato je nada tu negdje u srcu
koja spašava i govori...
ma sutra je novi dan...
bit će bolje,ma mora....
i uvijek je tamo....
u svakom mom razmišljanju
iako ne izravno....stalno ju osjećam...
Bog nije obećao:
dan bez bola,
smijeh bez tuge,
put bez trnja,
sunce bez kiše,
ali je obećao:
snagu za dan,
utjehu za suze
i
svjetlo za put.
Not everything in life is as it seems,
there are still things that will amaze you.
Nada ti uvijek da snagu da se boriš i dalje.
To je ono nešto ljudsko u čovjeku.
...Evo,ponovno novi post na petak...Čudna slučajnost....
...Hmm....odlučih pisati ovdje što god mi srce želi,
stoga....imam opravdanje za sve čudne postove...
a većinom....to ide da je jedan pretužan,a već drugi
preveseo....ah....who cares...
...Nekak mi dobro prošao ovaj tjedan u školi...
naravno except....latinskog....
...ali ne zamara me to više...
...ma kao što je sve prolazno,
tak je i ovo....tako da....
...Stalno u zadnje vrijeme slušam AC/DC...
....i tak su dobri.... ou yeah...
...E,ovo je jedan pjesmuljak što ga ja napisah...
...i to na engleskom...
zato sorryte ako ima puno pogrešaka...
...I just need a little word
to say...
you know I'm always here...
It's enough to say
hello,I understand you,
maybe I don't know how you feel
but it's only matter
that I'm with you,
my sweetiest friend...
Cause you never know
what tomorrow brings to us,
so hug everyone you love,
even your enemy,
cause in front of Lord
we are all the same...
...So please hug me now,
my sweetiest friend
and just stand by me,
close to my little heart
full of untold love
which is too big to come out,
but it will always be there...
...Just hug me now,
my sweetiest friend
and be here,
all I can say are empty words
wuth a true tears
that I'm crying ror
all these years,years of childhood,
games,laugh,memories,
and everything we passed together...
Remember it...
...So hug me now,
my sweetiest friend
and share my tears of
a huge happines and sorrow
with my...
...So just hug me now,
my sweetiest friend,
and don't say anything...
Now is time for silence,
peaceful silence
where we can rest in peace
with our angels...
...Just hug me,
my sweetiest friend...
...Ovo je za sve ljude koje bezgranično volim,
moje prijatelje...=)
...Nakon tjedan dana stajanja odlučih napisati novi post i time poništiti
onaj gadni post....stvarno je zbrkan....ali moj....
...Well....let see....
....Natjecanje je prošlo lijepo....
prvi smo....ne mogu vjerovat....
...idemo u Zaton...
...no znam...da nam je Marko pomogao
i da je on zaslužan za to jer nas čuva...
...Hvala ti...
...Ovih dana imam neizmjernu želju još jednom
vidjeti one kojih više nema...
...i one koji su mi daleko i nisam ih vidjela
više od pola godine....
....no idem dalje....znam da tako mora biti...
...Veseli se onome što je tu...
jer možda ni toga više neće biti...
...ali ja se nadam da hoće....
....Nekak sam čudno sretna
jer je petak...
jer smo smislili novu igru u školi...
...ja sam Hoyka...hehe...
...jer se neizmjerno puno smijem
sa Leom i Paulom...
ismijavajući činjenicu da je i grana
u parku višlja od mene...aha....
al stvarno je....
...jer sam dobila 5 iz odgovaranja
iz engleskog...nevjerojatno...aha...
jer sam zadnjih dana jela fini sladoled...
...jer smo ja i Veki zezale Mariju
za Luku i ona se tako slatko
naljutila...hehe...we are bad...
...jer sam postala tolerantna sa
svim vrstama glazbe...jej..
mislila sam da taj dan nikad neće doć..
...ali moje srce pripada rocku...hehe...
da ne bi došlo do zabune pa mislili
da ja udaram po cajkama....a ne...
...sve u svoje vrijeme....hehe...
...What else...?
...a to bi bio moj trenutni izljev nečega...
nekog veselja....
...Pokušavam razumijeti ljude,događaje,svijet...
...valjda ću i uspjeti u tome...
...Shinedown-Simple man
Mama told me when I was young
Come sit beside me,my only son
And listen closely to what I say.
And if you do this
It will help you some sunny day.
Take your time ...don't live too fast,
Troubles will come and they will pass.
Go find a woman and you'll find love,
And don't forget son,
There is someone up above.
And be a simple kind of man.
Be something you love and understand.
Be a simple kind of man.
Won't you do this for me son,
If you can?
Forget your lust for the rich man's gold
All that you need is in your soul,
And you can do this if you try.
All that I want for you my son,
Is to be satisfied.
Boy,dont you worry...you'll find yourself.
Follow your heart and nothing else.
And you can do this if you try.
All I want for you my son,
Is to be satisfied.
...predivne jednostavne riječi...
...Želim Inki,pametno moje,zaželjeti sve najbolje za rođendan...
....I pozdravljem i ostale pametne ljudeke...
....Vidim...vrijeme je da nešto i napišem....
...Ali što....?Tako sam nekak izgubila onu maštovitost....
....zar odrastam...?Ne,ne želim to...ali čini se da to život učini
umjesto tebe....nažalost...tužna istina...
...U ovom trenutku imam samo za reći sama sebi:
Anja,pročitaj taj repetitorij!!Sutra ideš na natjecanje
i Inka će te ganjat sa škarama ako zabrljaš nešt....!
Ali,naravno....nisam u stanju ni sama sebe slušati....
Mrzim takvo stanje....tu zbunjenost....
daj,Anja,kreni dalje...!
...Misli uzaludno govore....
...Srce ne sluša....
...Zašto sam morala otić na glupi net
i pročitat onaj post....?!
...Kako me to sad....
...ne mogu misli pomaknut ni milimetra
od tog posta...tih riječi...tih tužnih riječi...
...Sad sam opet gotova...
...Daj,Anja...pokušaj zaboraviti...
...Znaš da je tako moralo biti...
...Mrzim to nepomično stanje duha...
...jooj...želim opet onaj iskren osmijeh
na licu....one blesave viceve zbog
kojih sam tako sretna da se ne mogu
prestat smijat....
...zašto imam osjećaj...da sam sama...?
...Zašto imam osjećaj da nemam prijatelje..?
...zašto se ne mogu nikom otvoriti?
....A...znam da volim neke ljude
više nego sebe...i ne bi mogla
da ih nema....da im se nešto loše
dogodi....
...No,znaju li to oni....?
....Ne,dosta!
....Anja,krajnje je vrijeme da počneš čitat
taj repetitorij!Sutra ujutro imaš natjecanje
i moraš bit sabrana
i ništa ne smiješ zasrat...
....I tako se moje misli bore same sa sobom...
unedogled...dan za danom...
...Marija,hvala na onom glupiranju...
...sad uviđam neke stvari...
...hvala što si me nasmijala...
....Ovo je vjerojatno jedan od najgorih postova
...ali pisale su ga moje misli...pa ono....kao...opravdanje...
...I ne znam zašt sam uopće ovo napisala...
Anja,de sad stvarno marš
čitat repetitorij da znaš prvu pomoć sutra....!
...Evo napokon sam se usudila napisati post...
...I ne znam što reći...naravno.....
...E da,ispravila sam matku....i to baš na onaj dan kada
mi to nije bilo nimalo važno,onda kada se to činilo tako
besmislenim....
...Nevjerojatno je kako nešto čovjeku može promijeniti
život,njegovu monotonu svakodnevnicu...
...i to na gore....
....Koliko li je krhak ljudski život...
...Koliko smo mi ljudi,zapravo slaba ranjiva bića...
...Nevjerojatno...
...I sad,još uvijek ne vjerujem da ga nema...
...Nadam se da mu je bolje tamo gdje je sad,
među anđelima....
...No,još uvijek me muče mnoga pitanja...
kao i druge...nitko se ne može pomiriti sa
bolnom istinom...ali život teče dalje i ne pita želimo
li mi to ili ne...
...Koja besmislica...
...A možda će vrijeme pokušati učiniti svoje,
barem malo zaliječiti rane neutješnim ljudima
kojih ima mnogo...
...Bog je još jednog anđela pozvao sebi...
...Stoga,Anđele naš,čuvaj nas...
...Zaborava nikad biti neće...
*List za listom...
pada poput
naše volje za životom...
Dok stablo ne ostane
ogolićeno,samo,
usamljeno,
poput nas,izgubljenih
osamljenih duša...
čekajući proljeće...
prve zrake sunca...
ponovni procvat...
ponovno rođenje...
novog života u nama...
poput novog pupoljka
na slabašnoj grančici
koja ipak i dalje opstaje
i bori se...bez prestanka...
do kraja svoga puta,
svog postojanja...
Ne znajući ni dana ni časa...
...Želim svima Sretan Uskrs...
...I cijenite ono što imate...
i volite one koji su uvijek uz vas...
...jer to je ono što stvarno vrijedi...
...Totalno sam zbunjena...
želim napisati bar djelić onoga što mi se
vrzma po neumornim mislima....ali
opet iznova nadahnuće je nestalo...
Pa zar mi ništa ne može ići od ruke....
...Umorna sam ...
Želim napisati veseli,radostan post....
ali trenutno to nije moguće....
Zašto...niti sama ne znam....
trenutni raspad sistema....?
...vrijeme me gazi...
ma sve nas vrijeme gazi...
...Zašto ne može sve biti tako lako...?
...Pitam se bi li bilo bolje da sam se rodila
u nekom drugom,pošlom vremenu...
bez ovih zamršenih stvari s kojima je ovaj
svijet postao jedno hladno mjesto
unatoč globalnom zatopljenju...?
Ništa više nije bitno....čak ni
ljudi,ni ti ni ja,ni ove riječi....
pa što li onda je?
...Pitam se...?
Ma, naravno,nije važno,koga briga?!!
...Like always...
...Gubim se...polako...a tek sam se počela nalaziti....
...čudno.......
...Odletjeti...samo na trenutak....
ne biti tu...
Samo,znati gdje je ono
kraljevstvo jedinstva,
neizmjerne ljubavi...
Bez laži...i zlobe...
Vidjeti ono zadnje i krajnje
ali i konačno odredište
beskrajnog putovanja...
Oh,koje li sreće...
I biti upotpunjen u
cijelom smislu svog
postojanja....
...Zastanite malo,zamislite se....
...o čemu razmišljate?
...ne govori li to kakav
ste čovjek....bar u nekim odrednicama...
....Zamislite se i uvjerite.
...Mnogo je životnih teza i formi...
mislim da nemam dovoljno snage da
još jednom razmišljam i analiziram
ovo što živim...život...
...mnogo je uspona i padova....
...upravo to sačinjava ovaj život...
sve se vrti oko toga....
zapravo to je tako jednostavno...
ali je ipak prejednostavno da bi bilo
samo jednostavno...
zato je sve tako zamršeno,komplicirano...
...Ma...ne mogu...
...evo jedne pjesme,ali ne moje...
...Evo zadnja strofa Cesarićeve znakovite pjesme,
meni ujedno i najljepša...
Dobriša Cesarić
Pjesma mrtvog pjesnika
...Sav život moj u tvojoj sad je ruci
Probudi me!Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje!Moj glas iz groba!
...Sutra idem na natjecanje iz
prve pomoći u crveni križ...
bar neću bit u školi...držite fige...
...Ljudi živite i idemo dalje...
ali ne u onom sanaderovom smislu...
sanadera ne poštujem kao političara
jer je on to okaljao...pa se
više politika ne gleda pravednim
očima...nego samo kroz vlastitu
dobit....našu vladu može biti sram...
nek se pokopa u svoju zagrebačku
zemlju koja ionako već propada
i ruši kuće...
....Uuu mislim da sam se totalno
zanijela....a pa kad je o politici riječ..
jooj...
...Ajde ljudi pozdrav.....
....Iako sam mislila da ove moje,nazovimo to pjesmice,
neću objavit...ipak hoću...uvijek me nekako sram
to pokazati...jer je možda bezveze,čudno,neshvatljivo
i možda nemam smisla za pisanje
ali ipak hoću...i kako god da je,
moje je.... i vrijeme je da izađe iz moje bilježnice
jer to je dio mene....
...evo...
* Ovo nije pjesma mrtvom
već zbunjenom pjesniku
baš poput cijelog ovog svijeta.
U potpunosti u rasulu
kao što je i ovaj svijet.
U potpunosti u zabludi
o mnogočemu
kao što je i ovo čovječanstvo.
U potpunosti u neznanju
kao što je i mali,nadasve
ranjivi čovjek.
U potpunosti u toj riječi
koja je nedokučiva,
koja se ne može objasniti,
samo doživjeti
poput zbunjenog čovjeka
koji sačinjava
zbunjeno čovječanstvo
u zbunjenom svijetu.
Pitajte njega,
on taj osjećaj
u potpunosti poznaje...!!...
*I dok izgubljeno gleda u bezdan,
oči neumorno traže,
sa onom suzom punom dječje nade.
Punom dječjih neostvarenih nada
i želja.
Punom nevinih pogleda u
pokvareni svijet
u koji ne želi vjerovati
ali nažalost,
on postoji
i suza pade
niz rumeno lice izgubljenog osmijeha...
....Toliko od mene...nisam baš
za pisanje nekog misaonog posta....
....previše je toga....
...a premalo.....još više toga....
....Sve vas ugodno pozdravljam...
....I sve svoje ljudeke koji
mi mame osmijeh na lice....
...Znam,naići će onaj osmijeh
koji će se trajno nastaniti
na mom lišcu
i zauvijek ga krasiti
i oni će biti najbolji prijatelji....:sretan:
...Već sam napisala jedan post...ali nisam ga objavila...
....više se ne slaže sa mojim današnjim stanjem...
....Mislim da današnji post neće imat svoju temu...niti neku
posebnu namjenu...niti značaj....jer tako se i ja danas osjećam...
....glupog li razloga....tako ne volim te male glupe razloge
koji se meni čine neriješivim,nedokučivim....i zbog kojih gubim
sve ono što sam do sad uspjela izgraditi...mukotrpnim radom...
....svoje dragocjeno samopouzdanje,svoje veselje....onu
malu dječju radost koju obožavam....koja me čini time što ja jesam
i što uspijevam bit u ovom nesigurnom svijetu....
...jedan od glupih razloga je matematika...jooj...
...ta jedinica me ubija u dušu...
...pa hoću li više to ispraviti...
...to mi je jako srušilo samopozdanje...
a time i gubim volju za stvarima koje volim,koje želim
naučiti,a njih je mnogo....svaki dan nešto novo otkrijem...
i ta činjenica mi govori koliko sam zapravo mlada
i koliko toga je pred mnom....
...Ne volim kad mi se razpoloženje mijenja iz trenutka
u trenutak...a taj trenutak nema vrijeme,bar ne ono
koje je našem mozgu dokučivo....i tako iz dana
u dan....sve zamršenije....
...Pokušavam ponovno,kao i uvijek pronaći one sitnice
koje me vesele...koje iako male u svemiru,u mom su srcu
velike...
...I uspijem katkada u tome...no naravno,uvijek postoji
ono nešto što će me potkopati...
što će me stjerati u mišju rupu,ako ona uopće postoji,
i neću htjeti ikad više iz nje izaći...jer...
znati ću da se onda neću morati suočiti ni sa čim...
i bit ću naravno,sigurna....ono što iskreno želim...
ma gdje god i u kojoj god se situaciji nalazila...
...Promatram ovaj svijet svojim sićušnim okicama,
koje to i doista jesu,ali one imaju mogućnost mnogo
više vidjeti nego što ljudi misle...
i promatra ga....i što ga više promatram...
to me više rastužuje i usrećuje u istom trenutku....
a to me jako zbunjuje...Dovraga,pa zašto nemogu nikada
biti na čisto s nečim i biti sigurna u nešto...
Zašto ali svaki j....i put postoji ono prokleto ali...
...Mrzim što mi se miješaju ovi osjećaji
povremene sreći i tuge u isto vrijeme....ako se
to i može uopće nazvati tako....
....Neću nastaviti dalje jer...koliko god ispisivala
uvijek će ostati slovo koje je trebalo biti izrečeno
i nikad ništa neće biti dovoljno...
....Samo nek se zna da je ovo bio trenutni ispad,
a sad si vi mislite koliko zapravo trenutak traje...
za nekog trenutak može značiti mnogo,srušiti mu sve nade
a nekomu potpuno ništa,jer zavisi koji je to trenutak....
....e zamršenosti nikad kraja...
Zato vas sve pozdravljam....
i pozdravljam sve ljudeke koji mi nešto znače....
jer bez njih ništa ne bi bilo isto....pozz mojim ludama
iz raza....znaju one tko su....
Bilježim se sa štovanjem....ah...
